OPG Krizmanić
Mi smo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Pčelarstvo Krizmanić“, pčelarstvom se bavimo od 1986. godine. U početku smo pčelarili sa 14 košnica da bi tokom godina došli do 200 košnica, u pravilu se koristimo „AŽ“ košnicama. U radu sa i oko pčela uključena je čitava obitelj Krizmanić. Naš glavni proizvod je domaći med vrhunske kvalitete koji nudimo u pet popularnih vrsta: bagremov med, kestenov med, šumski med, livadni med i lipov med, kao i med uljane repice te suncokretov med. Garancija kvalitete našeg meda je dugogodišnja tradicija kojom smo stekli ogromno iskustvo što potvrđuju i brojne nagrade i priznanja za kvalitetu meda. Naši pčelinjaci se nalaze na području Đakovštine, okruženi bagremovim šumama, livadama, pašnjacima i voćnjacima. Košnice razvozimo po čitavoj Osječko-baranjskoj i Brodsko-posavskoj županiji dok za pašu kestenova meda odlazimo na područje velikih kestenovih šuma u Sisačko-moslavačku županiju. Uz navedene vrste meda bavimo se i proizvodnjom ostalih pčelinjih proizvoda kao što su propolis, vosak te med u saću. Također se bavimo ručnom proizvodnjom svijeća od prirodnog pčelinjeg voska dok za badnjak pravimo i medenu rakiju koja je tradicionalno piće u našim krajevima.
Naša baza je u slavoniji, u Đakovu gdje imamo i proizvodnju i prodaju meda dok od nedavno imamo i prodajno mjesto u gradu Zagrebu gdje vršimo i dostavu na području zagrebačke županije, ovdje pogledajte detalje oko prodaje i dostave meda. Pčelarstvo Krizmanić garantira da su svi naši proizvodi vrhunske kvalitete koja proizlazi iz naše dugogodišnje tradicije i odnosa prema ovom poslu.
Zanimljivosti pčelarstva
Sakupljanje meda divljih pčela je poznato tisućama godina, takav oblik sakupljanja meda iz kojega je nastalo moderno pčelarstvo se i danas koristi u manje razvijenim društvima u Africi, Aziji i Australiji. Prvi slučajevi sakupljanja meda zabilježeni na pećinskim slikama datiraju 15 tisuća godina u povijest. U starom Egiptu, na zidovima hrama sunca ocrtani su ljudi kako upuhuju dim u košnice i odstranjuju saće sa medom. Kasnije, 650. Godine p.n.e. zabilježeni su detaljni izvještaji o pčelarstvu, ljudi su se sjetili pripitomiti pčele te su ima napravili umjetne košnice od starih panjeva, drvenih kutija i košara, opisane su košnice za pčele i način dobivanja meda. Možda i najpoznatiji egipatski faraon, Tutankamon je u svojoj grobnici imao hermetički zatvorene posude sa medom. U vrijeme stare Grčke i Rima pčelarstvo je već bilo vrlo poznato i učestalo a med je bio, kao i danas vrlo cijenjen.
U novije vrijeme med se prodaje u staklenkama od 450 ili 900 grama što je svojevrsni standard, pčelarstvo Krizmanić vam nudi i praktično pakiranje od 300 grama u plastičnoj ambalaži koja je vrlo praktična za upotrebu, pogotovo za djecu jer je lakša, manja, ne može se razbiti i omogućuje vrlo jednostavno doziranje meda (a time i manje nereda na stolu).
Košnice
Velik napredak u sferi pčelarstva, mala revolucija pčelarstva, dešava se u 18. stoljeću kada se počinju raditi prve studije o pčelama, njihovoj biologiji i svemu vezanom za to područje. Do sada se prilikom ekstrakcije meda iz saća košnica u pravilu uništavala a sa njom pčele i larva što dugoročno nije bilo održivo. Sve veća potražnja za medom nije mogla biti namirena takvim divljim načinom sakupljanja meda i trajnim uništenjem pčela, trebalo je promijeniti način odnosa čovjeka prema pčelama. Tako su nastale prve košnice sa odvojivim dijelovima saća čime se omogućilo vađenje meda bez da se uništi košnica, u dosta zemalja je i zabranjeno koristiti „jednokratne“ košnice. Takav moderan oblik pčelarstva sa odvojivim dijelovima košnica se zadržao do danas, naravno da je danas tehnologija naprednija ali sama srž procesa sakupljanja meda je ostala nepromijenjena. Moderne košnice su omogućile veliku produktivnost i olakšale su posao pčelarima dok s druge strane one štite pčele i omogućavaju kontinuiran proces proizvodnje meda.
Danas postoji više vrsta košnica i svaka ima svoje prednosti i nedostatke, mi u pčelarstvu Krizmanić se koristimo „AŽ“ košnicama jer su se pokazale kao najbolji izbor za naše potrebe. Koristimo ih kao stacionarne i kao mobilne košnice koje prevozimo na udaljene lokacije paše pčela (na primjer u Sisačko-moslavačku županiju na pašu kestenovih šuma). Sama vrsta košnice nije vezna uz kvalitetu meda i svaki pčelar odlučuje koje košnice mu odgovaraju u određenim uvjetima, vrlo često pčelari ne koriste isključivo jednu vrstu košnica.
Pčele
Na Zemlji postoji preko 20.000 vrsta divljih pčela koje se mogu podijeliti u 7 do 9 porodica, što su u stvari te sitne vrijedne životinje? Pčele su vrlo bliski srodnik bumbara, žive na svim kontinentima osim na Antartici (jer tamo nemaju što oprašivati), pčele su poznate po svojoj ulozi u oprašivanju biljaka kao i po proizvodnji meda, voska i propolisa. Pčele se hrane nektarom i peludom, najmanje vrste su velike oko 2mm dok najveće narastu i do 40mm, jako malo vrsta pčela proizvodi med. Najpoznatija vrsta, europska pčela medarica je upravo ona vrsta pčele na koju se misli kada se kaže pčela, ona nam donosi med a poznata je pod skraćenim nazivom medarica, sam način na koji pčele proizvode med se nije bitno promijenio već više od 100 milijuna godina.
Pčele žive u kolonijama, često u jednoj koloniji ima više od 50.000 pčela (nekad i do 90.000), uglavnom su to pčele radilice, manji broj (do nekoliko tisuća) trutova i samo jedna matica (kraljica). Pčela radilica je zadužena za sakupljanje meda, one mlađe sakupljaju propolis, grade saće, hrane ličinke is druge zadaće. Trutovi imaju samo jedan zadatak, oploditi maticu, naime, matica kada krene na let odleti jako visoko (više od 100m) te ju je vrlo teško dostići, zato trutovi imaju izuzetno jaka krila i velike oči kako bi ju mogli uloviti i vidjeti, ovo je promjer evolucije jer samo najsnažniji i najizdržljiviji trutovi mogu prenositi svoje gene dalje. Trut kada oplodi maticu obično ugine, on nema žalac kao pčela radilica i u prosjeku je dva puta veći od pčele radilice. Matica je jedina seksualno zrela pčela u košnici dok su sve ostale pčele u košnici njezini potomci. Krajem proljeća i početkom ljeta matica može dnevno proizvesti dvije do tri tisuće jajašaca što je nekoliko puta više od njezine ukupne težine. Po jednoj koloniji, tj. košnici može postojati samo jedna matica.
Posebnosti pčela i pčelarstva
Vjerojatno najzanimljivija stvar vezano uz med, pčele i pčelarstvo je činjenica da su pčele jedini kukci koje proizvode hranu koju osim njih samih jede i čovjek. Ta hrana, med, je ujedno i jedna on najzdravijih i najsigurnijih namirnica koja se može pronaći u prirodi jer je med otporan na velik broj bakterija. Život pčele je relativno kratak, do dva mjeseca dok matice mogu doživjeti i sedam godina, iako u pravilu žive tri do četiri godine. Pčela u jednom danu može obići preko tisući cvjetova dok čitava košnica može oprašiti u jednom danu i tri milijuna cvjetova, a upravo ta količina odgovara proizvodnji jednog kilograma meda. Pčela kao i njezin srodnik bumbar ima dva para krila, mala i velika, dok je kod nekih vrsta pčela drugi par toliko malen da im onemogućava letenje, brzina leta pčele iznosi oko 25 km/h. Zanimljivo je i da za proizvodnju jednog kilograma pčelinjeg voska pčele trebaju pojesti i do osam kilograma meda.